Uspavanka

Jednom davno, u jednoj velikoj šumi, živjeli su vjeverica, mišić, lisica, zeko, ježić i srna.
Svake večeri sjedili bi do kasno u noć kraj potoka i pričali priče za laku noć, ali nikako nisu mogli zaspati.
- Kad bismo barem imali nekoga tko bi nam svirao uspavanku! - jadikovali su mališani.
- Je li me tko tražio? - javi se oštar glasić iz trave.
- A tko si ti? - upita lisica.
- Zrikavac! Znam svirati stotinu uspavanki.
Hoćete li poslušati?
Ne pričekavši odgovor, zrikavac počne svoju pjesmu. Mališani sklope oči i usnu.
Otada im zrikavac svake večeri svira uspavanku, a lisica ga zauzvrat svako jutro nosi na leđima.

Patuljak San

Veliko stablo usred livade dom je mnogih ptičica. To je ujedno i najveselije mjesto na livadi. Od rana jutra, i prije nego što Sunce izviri iza brežuljka, odavde se počinje razlijegati cvrkut stotine malih pernatih stvorenja.
Ipak, jutros je taj žamor toliko glasan da je svakome jasno kako se događa nešto vrlo neobično. O čemu li samo ptičice tako žustro raspravljaju?
- Pogledajte ispod stabla, drage moje prijateljice! - uzbuđeno će plavetna sjenica.
- Pa to je patuljak San! - zacvrkuće vrabac.
- Nije li već odavno trebao biti u svome dvorcu navrh planine?
Svatko pametan naime zna da djeca mogu vidjeti patuljka samo dok spava. Budući da patuljci ne vole da ih djeca vide, spavaju jedino u svome dvorcu.
Patuljak San cijelu je noć dobroj djeci nosio lijepe snove. Pred jutro je bio toliko umoran da je odlučio na trenutak sjesti. Kako je sjeo, tako je zadrijemao.
- Probudi se, probudi se! - prodrma ga njegov pomoćnik Tin. Patuljak otvori oči i istog trena postane nevidljiv. Stavi na leđa vreću sa snovima, otvori kišobran i odleti u svoj dvorac.